Osmomartovski broj lista OSLOBOĐENJE, uz čestitke svim damama za njihov praznik, donosi i priču o našoj Vesni Šrepfler, divnoj osobi koja je svakako obilježila decenije u USD Bosna. Priču o tome, prenosimo u cijelosti. Koliko god dugo da smo prisutni u nekoj organizaciji ili sredini, uvijek se sjećamo prvog kontakta sa onima koji predstavljaju tu organizaciju ili sredinu. Taj prvi utisak najčešće opredjeljuje naš ukupni odnos prema toj sredini. Ovo se posebno odnosi na društvene i sportske organizacije čiji smo član ili to želimo biti i u kojima očekujemo prisustvo sportskog, mladalačkog i optimističkog duha. O ovim vrijednostima mnogo se vodi računa u svim sredinama, a u USD Bosna najviše. Visoki kriteriji koji su prisutni u svim segmentima djelovanja USD Bosna posebno su rigorozni kada je u pitanju osoba koja će biti na prvom mjestu za kontakte, bilo sa članovima društva, prijateljima ili gostima.

Skoro tri decenije u USD Bosna, tu veoma zahtjevnu ulogu, sa punim uspjehom obavlja Vesna Šrepfler koja je svojim radom i odnosom postala jedan od simbola najmasovnije i najkvalitetnije sportske porodice na ovim prostorima.

Počelo je, prema Vesninom kazivanju, još 1976. godine, kada kao petnaestogodišnja djevojčica Vesna Šimić, zaljubljena u sport, dolazi u legendarnu Jelića 4 (tadašnje sjedište USD Bosna), da se učlani u džudo klub. Prisjeća se prvog trenera, Rundić Rade se zvao, te atmosfere u klubu, napornih treninga, velikog drugarstva, te tada nije ni sanjala da će jednoga dana postati neizostavni dio sredine u koju je tek kročila. Već kao takmičarka džudo kluba pokazuje afinitet prema organizacionim poslovima u klubu, što je bila preporuka za rad u stručnoj službi Društva. Profesionalni angažman započinje 1983. godine u novim prostorijama u kojima se i danas nalazi sjedište USD Bosna.

U to vrijeme Bosna je bila u žiži sportskih zbivanja, ne samo u Jugoslaviji, nego na prostorima širom Evrope – nastupali su klubovi Bosne u svim važnijim evropskim takmičenjima i nizali uspjehe koji danas čine blistavi dio istorije Društva.

Biti u epicentru zbivanja u ovom sportskom kolektivu značilo je svakodnevni kontakt sa desetinama takmičara, trenera, stručnih radnika i ljubitelja sporta – bilo je, a i danas je veliko umijeće koje zahtjeva puno prisustvo koncentracije i znanja, a to sve uz obaveznu ljubaznost, susretljivost i razumijevanje prema svima koji su tražili uputstvo, savjet ili preporuku. Vesna tu zadaću i danas izvanredno izvršava uz nenamješteni osmjeh, blagom rječju, jasno i profesionalno dajući informacije ili savjete kako naći odgovor na pitanje sa kojim je neko došao – Vesna to prihvata i kao vlastitu obavezu. Funkcionisala je Bosna kao jedan dobro uštimani orkestar čiji je dirigent bio sveprisutni Vukašin Vukalović – Vule, nesumnjivi autoritet u svim pitanjima sporta.

Stekla je Vesna puni vlasiti autoritet suštinskim shvatanjem pitanja rada i razvoja svih klubova i Društva u cjelini, te ličnim angažovanjem na rješavanju ne malog broja, i ne jednostavnih, problema.

U ekipi najbližih saradnika svih predsjednika Društva, Vesna je bila nezaobilazan član, a raditi sa autoritetima kakvi su Božidar Žan, Emerik Blum, Mustafa Pirija, Branko Ekert, Mehmed Hrasnica, Sejdalija Mustafić, Nijaz Skenderagić – velika je odgovornost koju Vesna realizuje punim kapacitetom i velikim spjehom.

Obavljajući profesionalni dio posla za sve klubove u okviru Društva i danas Vesna na amaterskoj osnovi radi za klubove koji nisu u mogućnosti angažovati aktiviste. Naglašava da su je lično zadovoljstvo i ljubav prema sportu opredjelili za takav pristup, te želja da svoje iskustvo prenese na generacije koje postupno pristižu na sportsku scenu u ulozi organizatora ili menadžera u sportu, obzirom da je Vesna po profesionalnom pozivu menadžer sporta.

Sa pozicije koju obnaša dala je veliki doprinos rezultatima i uspjesima klubova iz USD Bosna. Sigurno je da bi ti uspjesi bili ostvareni i pod utjecajem ostalih faktora, ali uz Vesninu pomoć, ti rezultati su došli brže i efektnije.

Prolazila je Bosna u svojoj istoriji kroz burna vremena i događaje, ali je najkritičnije bilo u vrijeme rata kada je valjalo sačuvati Bosnu i organizaciono i imovinski. Danas, kada se prisjeća tih vremena, Vesna ističe da je u to doba najviše došao do izražaja duh Bosne i da su istinski ljubitelji sporta i Društva ulagali velike napore da se očuva kuća Bosne – stalnim prisustvom i aktivnostima koje su u to doba bile moguće.

Nije bilo dana, pa i pod kišom granata i snajpera, da Vesna nije bila na svom radnom mjestu uz svoje „saborce“ Faruka Ahmića – Farija i Stjepana Grubnića – Boška i na taj način održavala Bosnu u životu. Veliki podstrek i podršku imala je i u tadašnjem predsjedniku Društva Prof. Mehmedu Hrasnici i podpredsjedniku Prof. Slađanu Ajvazu, te i drugim članovima Društva koji su navraćali kada su to prilike dozvoljavale, ali je Vesna bila stalna.

Poratna vremena donijela su nove uslove i načine rada, ali univerzalni principi druženja i prijateljstva, te kriteriji za ulazak i ostanak u Bosni, ostali su trajna kategorija koja i danas opstaje u Društvu koje se nalazi na putu obnove stečene slave. Tako i danas Vesna dočekuje, savjetuje i pruža pomoć sa osmjehom i nesebičnim zalaganjem radujući se uspjehu svakaog kluba ili pojedinca. Taj godinama izgrađeni odnos je iznad profesionalnog pristupa poslu – to je ljubav prema sportu koja je u Bosni preduslov i osnov svih odnosa – to je moto Bosne.

Osvrčući se na do sada pređeni put, ističe da osjeća lično zadovoljstvo i ponos na sve do sada učinjeno, te želju da i mlađe generacije osjete potrebu da svoju afirmaciju potraže u sportu, posebno u amaterskom pristupu koji omogućuje životnu nadgradnju i puni kvalitet življenja, jer ono što donosi sport i život posvećen sportu, ostaje za nezaborav.

Mnogo je bilo lijepih i prijatnih događaja koji opravdavaju sav trud i napore uložene da bi se ostvario vrhunski rezultat i priznanja koja su uslijedila.

Kao nezaboravnog događaja, prisjeća se odlaska u Istanbul 1998. godine na Sportske susrete Evropskih univerziteta kada su sportisti USD Bosna predstavljali Sarajevski Univerzitet. Ti susreti su nivoa mini Univerzijade, a naši takmičari osvojili su najviše priznanja i bili najuspješnija ekipa. Uspjeh i radost tog rezultata bili su puna satisfakcija za uloženi napor a i podstrek za dalji rad na unaprjeđenju temelja na kojima Bosna počiva.

A da temelji Bosne počivaju na čvrstim i sigurnim osnovama govori i ovo kratko kazivanje o Vesni i ljudima istih i sličnih nazora i ciljeva koji se, vođeni istinskim ljudskim vrijednostima „žrtvuju“ na tako plemenitom poslu kao što je očuvanje svijetlih tradicija i dalji napredak najkvalitetnijeg sportskog kolektiva kod nas.


Ibrahim Uštović
Oslobođenje
8. mart 2010.